Vinko Malinarić rođen je u Belgradu, povijesno slojevitom i ruralnom naselju na padinama Vinodolske doline, koja mu je, eto, podarila i ime. Slikovitost rodnog podneblja združena s Vinkovim urođenim nervom da prepozna i potom ovjekovječi vizualne atraktivnosti, zacrtala je put njegovoj životnoj posvećenosti fotografskom pozivu.

U radnom je okruženju, u kojemu je proveo gotovo tri desetljeća, od 1965. do umirovljenja 1992. godine, Vinko bio samozatajan i požrtvovan djelatnik, koji je - iako nerijetko opterećen životom - neposustalo darivao čitavog sebe. Usprkos životnim usudima, svojim je vedrim duhom gotovo redovito uz kraću jutarnju priču i kavu pokretao kolege i suradnike. Riječka je konzervatorska služba tijekom Vinkova gotovo tridesetljetnog djelovanja bila obilježena radom vrsnih praktičnih i teoretskih stručnjaka, terenskih i uredskih djelatnika, poput povjesničarki umjetnosti Ive Perčić (ujedno i dugogodišnje uspješne ravnateljice Zavoda), Mirjane Peršić, Vesne Jenko i Katice Brusić, etnologinje Beate Gotthardi Pavlovsky, arhitektice Sanje Borčić i drugih. I sama sam, skrbeći o baštini, s Vinkom prešla tisuće kilometara i odradila tisuće spomenika, upoznavši pri tome dobro i njega samoga. Kao čovjeka krasile su ga plemenite ljudske karakterne osobine - bio je borac za pravednost i poštenje, radnu disciplinu, odgovornost i kolegijalnost. Povrh svega zauvijek ćemo ga pamtiti kao fotografa koji je svojim odgovornim, predanim i znalačkim radom u javnosti stekao izuzetnu reputaciju. Bio je vičan u izradi i vođenju fotografske dokumentacije, aktivno pri tomu sudjelujući u evidenciji, valorizaciji, registraciji i praćenju konzervatorskih radova. Budućim naraštajima ostavio je u nasljeđe izuzetno bogatu zbirku konzervatorskih fotografija koja doseže broj od više desetaka tisuća primjeraka.

Vinkove su slike govor duše i vode nas tamo gdje riječi ne mogu. One nam na osebujan način prikazuju nacionalnu spomeničku baštinu Istre, Hrvatskog primorja, Kvarnerskog otočja i Gorskog kotara, trajno ovjekovječujući njihovo graditeljstvo, društvo, običaje … Na njima su sačuvane njihove jedinstvene vizure i neponovljivi trenutci.

Život se ugasi u trenu, ali ima neka moć u dobrim ljudima plemenitog duha; oni su jaki i poslije smrti, ostave trag po svojim djelima i dobroti koja je neizbrisiva u protoku vremena. To je bio i jest naš Vinko Malinarić!